Svjedoci smo ovih dana nevjerojatne hajke sto se dignula preko svih portala i medija na Joea Simunica, hrvatskog nogometasa australskog porijekla zbog uzvika 'za dom' i svesrdnog odgovora prepune tribine 'spremni'. Takodjer, mozemo biti svjedoci kako unatoc medijskoj hajci njihove vlastite ankete s velikom vecinom vode u zakljucku kako u pozdravu 'za dom spremni' za vecinu pucanstva nema nicega vrijednog sirenja mrznje, rasizma u starohrvatske tri rijeci kojima povijest, a ni spletom okolnosti i sadasnjost nisu pretjerano naklone.
Zar je sezdeset do sedamdeset (ako ne i vise) barem internetski obrazovanih Hrvata toliko okorijelo u mrznji i mracnom dijelu povijesti od kojeg je proslo ni vise ni manje nego sezdeset i osam godina, da slijepi pored zdrave pameti ne vide 'zlo' obicne tri rijeci?
Naravno da ne. Naprotiv, mozda nas neki tamo u udobnim foteljama smatraju stadom sto ce bez pitanja vjerovati na svaku rijec ispisanu preko naslovnica mnogobrojnih portala i novina koji su - ruku na srce - u proteklih nekoliko dana prosijali vise mrznje, osuda i za nasu zemlju loseg glasa od gospodina Simunica.
Ljudi su mozda izmuceni besparicom, nezaposlenoscu i neimastinom u koju su nas odgurali raznorazni Sanaderi, Jace, Milanovici i Jovanovici, ali slijepi, glupi, a jos manje 'okorijeli fasisti' nisu. Stoga, u cemu je zapravo problem pozdrava 'za dom spremni'?
Jednostavno, u dvostrukim mjerilima. Bilo da su ta mjerila kako jedna UEFA dopusta na cirilici ispisan Vukovar na utakmici Srbija-Hrvatska, bilo da se natpis 'Ne zaboravite Vukovar' skida po nalogu prije sto je utakmica s Islandom (zamislite, Islandom!) oko obljetnice jednog od najvecih krvoprolica, izricaja nacionalisticke mrznje i nasilja.
Da li je UEFI zamjeriti? Dakako, ne. Sto jedan Platini zna,a jos manje razumije o povijesti ovih prostora da bi ga natpisi o Vukovaru ili uzvici o 'domu' tako strasno povrijedili njegovu zapadnjacku liberalnost i nesnosljivost pri samoj pomisli na fasizam, nacizam i ostale osude vrijedne pokrete. Sumnjam da gospodin Platini govori bilo sto drugo osim francuskog i kvazi-engleskog da bi stajao na maksimirskoj tribini i u maniri vjestog lingvista odmahivao glavom na 'nedokazne krvolocne Hrvate'.
Stoga, komu zamjeriti ako ne gospodinu Platiniju?
Hrvatska navijacka udruga Uvijek vjerni sluzbeno i pismeno je ukazala tko stoji na celu FARE-a u Hrvatskoj, ali dakako takvo sto cete tesko naci na naslovnici svakoga portala u dva klika. http://sportski.net.hr/nogomet/reprezentacija/uvijek-vjerni-zgrozeni-smo-i-ogorceni-ovu-je-antihrvatska-histerija
Dakako, ovo ni u kojem slucaju nije poziv na hajku ili predrasude prema doticnom gospodinu Stevanovicu, ali svakako otvara pitanja o kredibilitetu ljudi na pozicijama da mogu na obljetnicu Vukovara sjecanje na tragediju bliske hrvatske povijesti nazvati "pozivom na mrznju" i sami proci bez upita sto ih u natpisu koji toliko mrzi ili vrijedja. Da li bi Japancima jednako brzo zabranili postaviti natpis o prisjecanju na Nagasaki ili Hiroshimu?
Ukratko, mnogo je paradoksa u granicama Lijepe nase i cetiri i pol milijuna uzavrelih glava. O cemu mozda najbolje svjedoci jedan hrvatski film s pocetka devedesetih koji se pak dugo nije zavrtio na programima nase nacionalne televizije. Znate, film o djecaku koji se zaljubi u djevojcicu komunista iz susjedstva, mozda cak i odgovornog za ubojstvo njegova starija brata u granicama Njemacke. Znate, istim granicama zbog kojih su doticni Perkovici zasticeni posebnim lexima i lexovima iako u biografiji imaju Udbu koliko i umijesanost do grla u stvaranje danasnje politicke scene. Da, iste politicke scene u kojoj su bili dovoljno zasticeni za svih ovih godina neovisnosti diktirati i pisati nasu povijest. Da se vratim na istim film zaboravljena naziva, jednostavno zamijenili fotografije druga Tita za "imamo Hrvatsku" Tudjmana. Mozda cak i ljude kojima je "zaboraviti" da je u doba Jugoslavije unutar i van granica Lijepe nase ubijeno vise ljudi do li u logorima Jasenovca.
Svaki zlocin je za osudu. Jasenovacki i ako bas hocete svaki zlocin koji se odigrao za Domovinskog rata. Ali iz nekoga razloga hrvatskih paradoksa za osudu nisu zlocini vrlih drugova i drugarica. Oh, ne, za osudu je kada ponosom i emocijama ispunjen gospodin Simunic citavoj naciji objavi s koliko je borbe i zara usao u borbu za 'dom' (protiv Islanda), ali nikomu ne smeta sto ce nekoliko 'bliskijih' nam desetljeca od strahovite NDH-a, jednostavno pasti u nekaznjivi zaborav. Jednako kao sto nikomu ne smeta da se pod nazivom anti-fasizam, skrivaju prepune jame bezimenih kostiju komunizma.
Da se razumjemo u anti-fasizmu nista losega. Dapace. Upravo kao sto nije bilo nicega losega ostaviti majku, oca, zenu i djecu i krenuti na prve frontove Domovinskog rata. Ali i zlocinima Domovinskog rata se sudi, Libijcima, Iracanima, Afganistancima...a lexovi donose za Perkovice. Pa i pod prijetnjama izbacivanja iz Europe za koju smo prodali sve da bi u istu usli. Jednako kao sto se tek prije godinu dana devetoj bojnoj nalaze svoj starohrvatski slogan 'za dom spremni' zamijeniti s Semper fidelis (jer zasto se koristiti hrvatskim kada imamo latinski), jer je tamo u udobnim foteljama netko shvatio da im je citava bojna "ispunjena okorjelom mrznjom i rasnom netrpeljivosti". Valjda u nemogucnosti povratiti starohrvatskom pozdravu jos od bana Jelacica njegov originalni sjaj i ponos, simbol borbenost i pozrtvornosti koji se (gle, cuda) izgubio za povijesti pisane od strane drugarica i drugara. Ah, zacijelo jer su oni bili tako liberalni, bez predrasuda i samo sa ljubavlju i cvijecem na umu.
Za kraj, najdraze mi je poistovjecivanje 'za dom spremni' s zloglasnim 'sieg heil' kada niti su istoga povijesna porijekla, znacenja , a ni namjera. Ta po toj logici mogli slobodno zabranimo izvedbu Zajcevog Zrinskog i prepustimo malo siromastvom i jadima narusena razuma onima koji zacijelo 'znaju bolje'...dok za njima zapadnjaci ne posalju uhitbeni nalog...